O TRUBI

Limeni puhači instrument koji proizvodi najviši ton, – iznad tube, roga i trombona. Smatra se jednim od najstarijih instrumenata pa se tako spominje već u antici. Od davnina se limeni puhači instrumenti dijele na one sa "širokim zvonom" – danas porodica rogova i one s "užim zvonom" – danas porodica truba.

Nekada je truba bila ograničena samo na alikvotni niz što ju je predodredilo za izvođenje signala i jednostavnijih melodija. Svoju ulogu u orkestru, a pogotovo u solističkoj svirci dobiva tek u 18. stoljeću primjenom ventila koji su bili najprije primijenjeni na rog. Nakon što se truba afirmirala u klasičnoj glazbi, postaje naročito popularna u jazz glazbi 20. stoljeća gdje je jedan od vodećih instrumenata. Instrumenti koji se smatraju instrumentima srodnim trubi su: kornet, krilnica, prirodna truba i piccolo truba.

Značajniji trubači danas su Reinhold Friedrich, Hakan Hardenberger, Jouko Harjanne, Eric Aubier, Gabriel Cassone, Ole Edvard Antonsen te mnogi drugi. Imena poput Milesa Davisa ili Wyntona Marsalisa nadilaze sfere zvučnih imena ne samo u trubačkom svijetu – to su imena koja su označila glazbu 20. stoljeća i veoma su poznata no ono što je malo o njima poznato je da iako su primarno u domeni jazza, imali su klasičnu naobrazbu kao i svaki trubač koji se ozbiljnije bavio klasičnom glazbom, jazzom, fusionom, popom, rockom ili bilo kojim drugim pravcem u glazbi.

Zašto je to tako? Zato što je truba instrument koji zahtijeva i uči čovjeka određenoj disciplini i zahtijeva koncentraciju te koordinaciju uma, tijela i duha. 
Učenje trube tj. brzina učenja sviranja ovisi isključivo o predispozicijama i volji te upornosti učenika. Nastava trube se izvodi na dva načina. Jedan je individualna nastava, a drugi (sa zrelijim i naprednijim učenicima) je nastava u manjim grupama. U individualnoj nastavi vrijeme je u potpunosti posvećeno radu sa učenikom i njegovim potrebama, a u nastavi u manjim grupama vrijeme je posvećeno radu na nekom od sastavnih djelova sviranja trube.

Stoga se na početku učenja trube u prvoj godini uči tehnika disanja, postavljanje tona i način razmišljanja kako bi se pripremio dobar temelj za učenje skladbi iz klasičnog repertoara, jazz standarda, popa i rocka te za kasnije skupno muziciranje. U kasnijoj fazi proširuju se tehničke mogućnosti i uči se izvođenje legata, proširuje se opseg te se počinju učiti (nezaobilazne) ljestvice koje su temelj za kasnije imrpovizacije i shvaćanje bilo kojeg glazbenog pravca.

Kada je učenik spreman, uče se još tehnički zahtjevnije stvari poput duplog i troduplog jezika, flutter-jezika, glissanda te jazz vokabulara koji je veoma potreban u jazzu i popu. Truba je kao instrument nezaobilazna i kao solistički instrument i kao komorni ili orkestralni instrument te kao vodeći instrument u combo sastavu ili big bandu. Jednako je dobar začin i u brass sekciji popa i rocka i ne postoji band koji može dići publiku na noge kao band koji sadrži brass sekciju (Rolling Stonesi na svakoj turneji uposle brass sekciju, a i Chris Botti poznati trubač je nezaobilazan član Stingove brass sekcije. Sjetimo se i Tower of Power grupe…).

Stoga je opet bitan dobar temelj jer trubač bez osjećaja za intonaciju, ritam ili skupno muziciranje jednostavno nije dobar trubač.
 U nastavi se također uči i suradnja s kolegama, metodika sviranja te poznavanje instrumenata i usnika i njihove razlike, odlike te kako to utječe na sviranje.